Maksimirsko jutro

Park Maksimir koji je izvorno nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, danas je u cijelosti okružen gradskim naseljima. I u takvom novom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje su, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, utočište pronašle mnoge biljne i životinjske vrste.

Izvor i više na: http://www.park-maksimir.hr/Maksimir_hr/Maksimir_o_parku.htm

Ranojutarnje lutanje prije jutarnje kavice Maksimirom puni dušu i tijelo...

U ranu jesen boje se razlivaju po cijelom parku...

Staze su pune pahulja od lišća.

Svjetla su pogašena, staza je prazna...

  

Magla se valja Maksimirom... Između drveća, po travi, u zraku...

 

Uz miris jezera obavili su se jedno uz drugo.

 

 Na tepihu od lišća.

 Odlazak na posao, dok klupa čekuje umornog namjernika...

Ilovik

Maleni otočić smješten južno od otoka Lošinja kojeg još nazivaju i otokom cvijeća. Pristali smo redovnom brodskom linijom ujutro i popili jutarnju kavu u kafiću na obali...

 

Krenuli smo ka plaži stazom kroz srce otoka. Isprva asfaltirana, a nakon toga posuta sitnim šljunkom i pijeskom.

Kapelica Gospe Lurdske nalazi se na kraju asfaltiranog dijela puta.

Na otoku kao da je vrijeme stalo...

...iako se blagodati modernih tehnologija šire dovoljnom brzinom...

Ilovik pruža prekrasnu sliku raznolikog bilja...

... ali su oleandri ipak najčešća vrsta...

I, još samo par sličica-detalja do nekog novog susreta...

Lubenice

Srpanj 2010... Na litici ponad mora, stare već preko 4000 godina gordo stoje Lubenice... Malo mjestašce s isto toliko malo stanovnika, prema zadnjem popisu stanovništva (2001.), bilo ih je 24 (slovima: dvadesetčetiri). Miris mora i lagani lahor vjetra koji kruži svuda oko mjesta daje dojam mirnoće koja odiše na svakom koraku kamenih puta koji vode kroz mjesto.

S vrha se gleda na prelijepu plažu koja mami na kupanje, ali put je težak, kamenit pa je odgođen za neki drugi put :).

Lutajući ulicama ovog malog mjesta čovjek pomisli da ga ništa ne može iznenaditi... Uz glasove nona ugledao sam i staru navadu sušenja krzna na vlastitom kućnom pragu...

Iako tako male (i površinom i pučanstvom) duh poduzetništva je tu od davnina... :)

I još par fotografija koje kažu: "Vratiti ću se opet..."

Do ponovnog susreta... :)